Tribina pod nazivom „Živa vera u živoga Boga“, održana sinoć u Domu kulture Srbobran, privukla je veliko interesovanje lokalne javnosti, toliko da je prostor Galerije bio jedva dovoljan da primi sve one koji su hteli da čuju Dalibora Daničića, poznatog ultramaratonca, pisca i osnivača pokreta „Ultra Trkač Srbija“.

Tribina je održana na inicijativu Humanitarne organizacije „Srbi za Srbe“, koja u Srbobranu redovno održava zanimljiva i raznovrsna dešavanja sa ciljem da se prikupi što više sredstava za humane ciljeve. Daničić je rado posetio Srbobran tim povodom i po prvi put govorio pred lokalnom publikom.
„Veliko hvala mojoj braći iz organizacije ‘Srbi za Srbe’ i Veliboru kao domaćinu u Srbobranu, što su me pozvali. Drago mi je što sam ovde i što imam priliku da ostvarim interakciju sa ljudima. Ovakve tribine imam dva do tri puta mesečno, one su u vidu predavanja, mada bih lično voleo da one budu moj razgovor sa ljudima, ali valjda su posetioci stidljivi kad treba da se istupi i onda se sve svodi na moj monolog.

Tribine su posećene, očigledno ljudi na njima pronalaze nešto za sebe. Ja se trudim da im uputim poruku kako je dobro i da će biti još bolje. Duha u ljudima ne može da manjka, osnovna poruka je da je Hristos vaskrsao i ako to čovek nosi u srcu onda nema šta tu puno da se razmišlja. Nema mesta prenemaganju već moramo da živimo sa onim što nam je dato, da svedočimo to, mi smo pozvani da budemo svetlo sveta i moramo tome da težimo. Ni sam ne svedočim to do kraja, ali se tome nadam, pokušavam rečima da ipak prenesem to ljudima nekako, i čini mi se da u ova smutna vremena svaki vetar u leđa je dobar, i zato istrajavam”, rekao je pred tribinu Dalibor Daničić.
Kao ultramaratonac, učesnik trke na Alpima, Dalibor prenosi slušaocima svoja iskustva sa takvog jednog izazova koji čoveka stavlja na svaki vid kušnje. On je tu trku, jednu od najtežih na svetu dugu 300 i više kilometara, prošao 4 puta. Kaže da je u takvim situacijama, kad je osoba ograničena svim, a sve zavisi od fizičke i mentalne snage, bez vere nemoguće istrajati i doći do cilja.

„Tek u takvim situacijama čovek može da razume koliko je sam po sebi ograničen i koliko je nada i uzdanje, u ovom slučaju u svoje noge i srce, nedovoljno ako ne položi nadu u Boga. Takve izazove uvek je dobro podeliti sa nekim, stvoriti zajednicu na koju možete da se oslonite, da budete jedni drugima podrška. Braća sa kojom sam ja išao bili su za mene pečat, ne onaj koji zapečaćuje, zatvara, već onaj koji otvara nova poglavlja. Slava Bogu, na poslednju trku pošli smo naš četvorica, na žalost brat Dragoslav je stao na 204 kilometra, ali su Miloš i Ivan sa mnom prošli celu stazu, i moj najveći utisak, ono što nosim stalno sa sobom, je ta povezanost nas četvorice koja se tamo na planini stvorila. To je taj pečat koji na mom srcu ostavlja najveći trag i o tome pričam ljudima”, dodao je gospodin Daničić.
Sagovornik kaže da je uspeo da izgradi veliku i snažnu zajednicu kroz pokret koji je ustanovio pre 14 godina – „Ultra Trkač Srbija“. Svoje znanje kao profesor fizičke kulture i trener prenosi na druge i priprema ih za ultramaraton. Treninzi se održavaju tri puta nedeljno u periodu od 4 godine, trenira se jako kako bi svaki pojedinac bio snažan i izdržljiv za izazov kakav je ultramaraton, ali i kako bi se izgradila zajednica koja svakog pojedinca u njoj čini jačim.