Održana je promocija knjige u okviru Dana Nandora Giona

27. februar 2022.

Mesto: Nadalj, Srbobran, Turija

Kategorija: Kultura

U okviru tradicionalne književne manifestacije “Dani Nandora Giona” u petak, 25. februara, u Narodnoj biblioteci Srbobran održana je promocija Gionove knjige “Svirao je i razbojnicima”. O knjizi su govorili Deže Nemet, predsednik Kulturnog centra “Nandor Gion”, i moderator večeri Milan Đorđević, profesor filozofije u Srbobranskoj gimnaziji.

Deže Nemet je u svom izlaganju predstavio rezultate i aktivnosti Spomen kuće Nandora Giona, otvorene 14. avgusta 2010. godine. Napomenuo je da se književna manifestacija Dani Nandora Giona, na kojoj učestvuju pisci i saradnici Spomen kuće, održava svake godine u februaru i da se na njoj najčešće predstavljaju srbobranska književna dela. Prisutne je upoznao i sa istorijom književno-izdavačkih i prevodilačkih projekata Kulturnog centra Nandor Gion:

„Krajem 2011. godine, posle dužih priprema i razgovora sa izdavačkom kućom Forum, dogovorili smo se da ćemo od naredne godine da raspisujemo literarne konkurse na mađarskom jeziku za pisanje novih književnih dela, prvenstveno novela i pripovedaka. Primetili smo da je mali broj Gionovih knjiga dostupan čitaocima na srpskom jeziku, pa smo, na sugestiju tadašnjeg predsednika opštine Branka Gajina, raspisali konkurs i za prevođenje njegovih dela. Tako je u proteklih deset godina prevedeno deset Gionovih knjiga, među kojima i četiri omladinska romana”, počeo je Nemet svoje izlaganje.

On je istakao da je Kulturni centar “Nandor Gion”, povodom 80 godina od rođenja pisca, postavio sebi cilj da se prevede i objavi u jednoj knjizi, pod naslovom “Svirao je i razbojnicima”, Gionovi romani “Vojnik sa cvetom i Ružin med”. Reč je o Gionovom četvoroknjižju, koje osim pomenutih romana, koji obrađuju period od kraja 19. veka do završetka Prvog svetskog rata, obuhvata i porodične romane “Ovaj dan je naš” (Drugi svetski rat) i “Našao je zlato” (od završetka Drugog svetskog rata do 50-ih godina prošlog veka):

„S obzirom da se radilo o velikom projektu, morali smo da obezbedimo i značajna finansijska sredstva za prevođenje, lektorisanje, prelom, grafiku i štampanje. Romane je maestralno preveo čuveni Arpad Vicko, a korice je dizajnirao poznati grafičar Imre Šebešćen mlađi, iz Novog Sada. Za naslovnu koricu je upotrebio veoma lepu razglednicu našeg mesta, koja datira s početka 20. veka, a izradio ju je srbobranski fotograf Ilija Janković.”

Odlomke iz Gionove knjige je pročitao Milan Đorđević i o njoj, između ostalog, rekao sledeće: „Romane ‘Vojnik sa cvetom’ i ‘Ružin med’ doživljavam kao test za proveru očuvanosti čovečnosti čitaoca, ili njegovih normalnih ljudskih osećanja prema bližnjima, koje hrišćani sažimaju u terminu čistoća srca. Gion u svojoj romanesknoj porodičnoj hronici realistično prikazuje tegoban život mađarske, nemačke, a delom i srpske, radničke klase u vreme ‘zlatnog doba’ Austrougarske monarhije i Kraljevine Karađorđevića. Opisuje društveni položaj i tragične sudbine srbobranske sirotinje, biroša, nadničara, alasa i sluga, odnosno svet proletera, sličan današnjem postsocijalističkom.

Reč je o ljudima koji nemaju mogućnosti da se školuju, koji u teškim uslovima po ceo dan rade kod gazdi za mizerne dnevnice, bez ugovora, zdravstvenog, invalidskog i penzijskog osiguranja, koji teško stiču skromni krov nad glavom i koji su češće gladni nego siti. Većina tih mučenika stoički trpi svoju bednu egzistenciju, eskapistički traži izlaz u religiji, ili izmaštanom svetu, kao glavni junak, neki se iseljavaju u inostranstvo, a neki sanjaju da se obogate radom dok ne shvate da je to moguće jedino krađom, državnom korupcijom i gaženjem svih hrišćanskih zapovesti, a time i svojih bližnjih. Nastupi period, posle Prvog svetskog rata kada junaci Gionovih romana, srpski, mađarski i nemački proleteri, ispolje klasnu svest i zajedništvo, pa pod rukovodstvom lokalnih članova zabranjene Komunističke partije organizuju Prvomajski uranak i generalni štrajk poljoprivrednih radnika, vođeni ciljem stvaranja pravednijeg društva”, rekao je Milan Đorđević u svojoj analizi.

Facebook Komentari