Jelica Brestovac kao Natalija Obrenović

22. novembar 2019.

Mesto: Nadalj, Srbobran, Turija

Kategorija: Kultura, Pozorište, Zabava

Monodrama nastala po tekstu Isidore Bjelice, “Šta ostaje posle zanosa?”, dala nam je mogućnost da bliže upoznamo kraljicu Nataliju Obrenović, ženu Milanovu, iz jednog ugla koji nije svakidašnji. U sredu veče u sali Malog pozorišta odigrana je pomenuta predstava u kojoj glavni lik tumači glumica, Jelica Brestovac.

Publika, iako ne mnogobrojna, imala je uvid u život kraljice Natalije, da sazna njene strahove, želje i stavove, ali i da vidi kako i osobe na najvišim položajima u društvu ne mogu da se izbore sa problemima koji muče i običan narod. Pored što su gledali predstavu, Srbobranci su imali priliku i da u njoj učestvuju, da se popnu na binu i postanu deo priče.

Svoje utiske o ovom igranju, ali i monodrami uopšte, iznela nam je glumica Jelica Brestovac. “Predstava je apsolutno verodostojna, svaka izneta činjenica u predstavi je višetruko proverena, tako da se nismo poigravale sa informacijama koje smo nalazile, ni ja ni Isidora. Predstava iznosi na videlo i neke dobro skrivane tajne, iako znamo da je istorija pisana po željama tadašnjeg vladara, te tajne su ipak ugledale svetlo. Postoji u životu svake žene, pa čak i kraljice, neke stvari koje su intrigantne. Mi svakako to ne iznosimo da bi smo upirali prst u nekoga, ne bavimo se ni politikom, u pitanju je samo iznošenje istine bez želje da bilo koga uvredimo. Natalija je imala nesrećan brak, iako je volela Milana. Bila je humana žena, velika dobrotvorka, i veliki deo teksta govori upravo o njenim emocijama, o ljubavi, praštanju, i o načinu da se prevaziđu problemi sa kojima se svaka žena susreće”.

“Želele smo da tu davnašnju priču prezentujemo današnjim ženama, jer je to sve i sad aktuelno. Većina žena se može pronaći u Nataliji, po pitanju deteta, izdaje u braku, ugroženih prava. Ona je, za vreme u kom je živela, svakako bila moderna žena, u srpsko društvo je donela mnoge novine koje su pomogle ženama, ali je takođe bila i tradicionalna i nije odstupala od nekih normi koje su moralne i čine časnu i poštenu srpsku porodicu. Bilo mi je divno da je još jednom igram. Iako mi glumci volimo da igramo pred punom salom, ne utiče na naše izvođenje ni manje ljudi u publici. Igrala bih ovu predstavu i za dvoje ljudi, a kamo li za ovako pristojan broj, koliko ih je bilo večeras. Ne mora uvek da bude 250 gledalaca. Ono što je mene večeras impresioniralo je reakcija publike, svi su disali kao jedan prateći priču, a osetila sam kad su za njih bili neki teški trenuci, videla sam i po koju suzu, a bilo je i komičnih scena koje su ih gromko nasmejale”.

“U ovoj predstavi nema ograda, ja se obraćam direktno publici i interakcija sa njima je bliska. To čak za glumca može biti i zastrašujuće, dok ne pređe tu barijeru, a tada je vrlo inspirativno. Ovo je jedna vrlo intimna priča, čak se može i nazvati Natalijinom ispovešću, tako da na taj način povezuje njen lik sa publikom. Zahvaljujem se direktorici Doma kulture u Srbobranu, što me je pozvala, a zatim i svim zaposlenima  jer su svaki put kad dođem vrlo posvećeni i dragi. Naposletku hvala i Srbobranskoj publici koja je svaki put divna”, rekla je glumica Jelica Brestovac.

Facebook Komentari