Izložba koja je okupila Bećkovića, Srdanovića, Aleksića i Bakovića

19. april 2019.

Mesto: Nadalj, Srbobran, Turija

Kategorija: Kultura, Zabava

Galerija kulturnog centra Srbobran, a sa njom i sami Srbobranci, imala je čast da istovremeno ugosti više velikih i priznatih kulturno umetničkih stvaralaca naše zemlje, što je očekivano izazvalo veliko interesovanje građanstva.

Vajar i likovni stvaralac, Ljubisav Milutina Srdanović, predstavio se svojim najboljim skulpturama koje je stvarao tokom dužeg niza godina bavljenja umetnošću. Galerija je bila ispunjena skulpturama i reljefima na kojima su predstavljeni likovi nekih od najznačajnijih ličnosti istorije, ali i današnjice, srpskog naroda. Sveti Sava, Njegoš, Dositej Obradović, Patrijarh Pavle, Miloš Crnjanski, Ivo Andrić, Petar Lubarda, Danilo Kiš, Novak Đoković, ali i Bećković, koji je i lično prisustvovao otvaranju izložbe, našli su svoje mesto u umetnikovim delima.

Prvi se okupljenima obratio direktor Ustanove kulture Vladimir Nikolić, koji je predstavio svoje brojne goste. Na samom početku prisutni su mogli da uživaju u odlomku narodne pesme “Stari Vujadin” koju je otpevao i uz gusle oplemenio poznati guslar Miljan Vujović. U nastavku večeri reč je preuzeo istoričar umetnosti Mile Ignjatović koji je iz stručnog ugla dao kritiku prikazanim delima, ali i samom umetniku.

“Imamo priliku da vidimo samo mali deo umetničkog opusa Ljubisava Srdanovića, radova nastalih u poslednjih nekoliko decenija. Njegove skulpture, osim sporadično animalističkih formi, po pravilu su antropomorfnog oblika. On je po umetničkoj vokaciji nesumnjivo okrenut čoveku i otuda su ljudska figura u punoj plastici ili reljefu, bili i ostali trajni izvor njegove tematske preokupacije. To su uglavnom portreti istorijskih ličnosti koje su svaka na svoj način doprinele stvaranju nacionalne i kulturne baštine, imajući u vidu različite oblasti delatnosti, kao što su istorija, politika, religija, književnost pa i oblasti sporta. Otuda se za Srdanovićevu savremenu skulpturu s pravom može reći da se nalazi u službi istorije” ocenio je Ignjatović.

Zatim se publici obrati i sam autor izloženih vajarskih formi, koji je želeo da napomene kako je ovu izložbu posvetio svom preminulom prijatelju, istoričaru Miti Sekuliću, Srbobrancu koji je svoj radni vek i naučni rad posvetio srpskoj zbilji, kao i generaciji gimanzijalaca Vrbasa i Srbobrana daleke 1961/62. godine. “Da bi čovek mogao da oseti i da poštuje jednu veliku ličnost, i on sam mora da je neko i nešto – kaže Gete. Ne znam koliko sam neko i nešto, ali sam siguran da ove velikane i poštujem i volim, jer su oni zvezde vodilje, ne samo moje već čitavog mog roda. Njihove misli i dela su azimut i korektor našeg življenja i opstanka, te ih je neophodno prikazivati u svakoj prilici. Njihove zemne odraze likova pretočio sam predstavu zvanu ‘Zvezde moga neba’. Gledajući njih poželeo sam da se podsetimo šta nam sve poručuju. Eto zašto one danas trepere i nad Srbobranom, toponimom koji miriše na istoriju”. Nakon obraćanja Ljuba Srdanovića, isto su poželeli da učine i na taj način iskažu svoje divljenje njegovom radu, njegovi prijatelji književnici, trojica laureata nagrade “Lenkin prsten”, Aleksić, Baković i Bećković.

Prvi među njima, pesnik Miroslav Aleksić, izjavio je da vrlo počastvovan time što ima priliku da se nađe u društvu stvaralaca koji stoje uz njega, i to na mestu koje njemu lično mnogo znači: “Možda nigde noćno nebo nije tako zavejano neprebrojivim zvezdama kao na Durmitoru, zavičaju Ljubisava Srdanovića. Miliona malih svetila drže na okupu one vidljive zvezde i čine prepoznatljivim ona sazvežđa koja svako čobanče zna kao Velika i Mala kola, Vlašiće i druga. Tako i Srdanović u bezbroju intelektualnih i umetničkih utisaka koje pamti i nosi kroz život, izdvaja one likove i arhetipske slike koje ga u najvećoj meri određuju kao čoveka i kao umetnika. Zato je i ovoj izložbi dao naslov ‘Zvezde moga neba’. Skulpture, poprsja, reljefi otelovljuju pred nama Srdanovićeve vizije likova Svetog Save, Dositeja, Njegoša, Tesle, Kralja Aleksandra, Crnjanskog, Kiša, Lubarde, Bećkovića, Bakovića i drugih, ali i one arhetipske predstave guslara ili mladića koji obuzdava konja, koje ukazuju na vajarevu upućenost na epsku i mitsku dimenziju sveta”.

Blagoje Baković poklonio je okupljenoj publici svoje stihove i dodao da Srbobran ima tu sreću da ne mora da izmišlja veliku ljubavnu priču kojom će privući turiste, jer već ima svoje Romea i Juliju: “Iz Šekspirovog duha je izmišljena Verona i susret Romea i Julije, pa su od Verone napravili grad u koji se dolazi kao u grad u kojem su živeli oni koji nikada nisu živeli u fizičkom životu. Mi imamo slučaj da je čudo dara koji je nosio veliki pesnik Laza Kostić, imao i takvu ljubav kao što je rođena Srbobranka Lenka, i da je takva ljubav rodila takvom poezijom”.

Za kraj je ostavljen onaj čije su reči okupljeni ljubitelji umetnosti sa zebnjom čekali da čuju. “Pesnici govore rečima, slikari slikama, skulptori skulpturama, rekao je čuveni filozof Paskal. Tu njegovu reč uzeo je pesnik Rilke kao moto za svoju knjigu o Rodenu. Čast mi je da budem u ovom slavnom gradu, slavnog imena, i što imam priliku da kažem neku reč povodom ove izložbe. Ljubu Srdanoviću niko ne može dati primedbu da on troši glinu na bilo koga, on je ovekovečio i ostavio u bronzi najznačajnije ličnosti naše kulture, a onda je jedan spomenik, za koju čujem da će uskoro biti postavljen u Vrbasu, posvetio našem neznanom pevaču, guslaru. To je naslednik Homerov, to je onaj koji je kobajagi neznan, a svi znamo ko je bio Filip Višnjić, ko je bio Tešan Podrugović, ko je bio Starac Milija. Svaki od njih je dobio spomenik, a ako ne znamo kako su oni izgledali, sad je to jedan zbirni lik. Čestitamo Srdanoviću”, rekao je veliki Matija Bećković, misleći na skulpturu “Narodni pesnik”, koju je u bronzi izradio Srdanović i koja će grad Vrbas činiti lepšim. Zatim je Bećković proglasio izložbu otvorenom.

U nastavku vam donosimo galeriju fotografija nekih od izloženih skulptura, a za ostalo morate prošetati do Doma kulture u Srbobranu.

Facebook Komentari